„Muž mi je već 19 godina, svakog 14. aprila, slao buket bijelih ljiljana na adresu koju nikada nisam vidjela. Govorio je da ih šalje majci pokojnog prijatelja. Nisam sumnjala sve dok ove godine cvjećara nije pogriješila i račun poslala na našu adresu. Na njemu je pisalo: ‘Za Ivanu – kao i uvijek. Oprosti što sam te ostavio samu s našom tajnom.’“
Pročitala sam rečenicu nekoliko puta.
Našom tajnom.
Marko i ja smo u braku 19 godina.
Imamo dvije odrasle kćerke.
Nikada nisam čula za Ivanu.
Nisam ga ništa pitala.
Sačuvala sam adresu sa računa i 14. aprila otišla tamo prije njega.
Bila je to mala kuća na kraju grada.
Pozvonila sam.
Vrata je otvorila žena naših godina.
Čim me je ugledala, lice joj je problijedjelo.
„Ana?“
Zaledila sam se.
„Poznajete me?“
Nije stigla odgovoriti.
Iza mene se začuo Markov glas.
„Šta ti radiš ovdje?!“
Okrenula sam se.
U rukama je držao bijele ljiljane.
„Mislim da bih ja trebala pitati šta TI radiš ovdje već 19 godina.“
Ivana je počela plakati.
„Marko, dosta je. Reci joj.“
„Reci mi šta?“
Ušla sam u kuću.
Na polici je stajala fotografija mladića.
Prepoznala sam ga odmah.
Nikola.
Moja prva ljubav.
Čovjek koji je nestao nekoliko mjeseci prije nego što sam upoznala Marka.
„Zašto imate Nikolinu fotografiju?“
Ivana je odgovorila:
„Bio je moj muž.“
Nisam mogla vjerovati.
„Nikola se oženio?“
„Jeste.“
Pogledala sam Marka.
„Ti si znao?“
Klimnuo je.
Još jedna tajna.
„Odakle poznaješ Nikolu?“
„Bili smo prijatelji.“
„Devetnaest godina mi govoriš da ga nikada nisi upoznao!“
Marko je spustio pogled.
Ivana je donijela staru kutiju.
Unutra su bila pisma.
Na svakom je bilo moje ime.
„Nikola ih je napisao tebi“, rekla je.
„Zašto ih nikada nisam dobila?“
„Jer je tražio da ti ih Marko ne preda.“
Otvorila sam prvo.
„Ana, nisam otišao zato što sam prestao da te volim.“
Počela sam plakati.
Nikola je napisao da je morao nestati jer je saznao nešto o noći koju ja više nisam pamtila.
Prije 20 godina doživjela sam tešku saobraćajnu nesreću.
Nekoliko mjeseci prije nje potpuno mi je nedostajalo iz sjećanja.
„Kakve veze Nikola ima sa mojom nesrećom?“
Ivana je pogledala Marka.
„Bio je tamo.“
„U automobilu?“
„Da.“
„Ko je vozio?“
Niko nije odgovorio.
„MARKO?“
Moj muž je tiho rekao:
„Ja.“
Morala sam sjesti.
„Ti si bio sa mnom prije nego što se ja sjećam da smo se upoznali?“
„Jesam.“
„Koliko dugo?“
„Skoro godinu dana.“
Sve što sam znala o našem početku bilo je laž.
Marko i ja smo bili zajedno prije nesreće.
Nakon nje sam ga potpuno zaboravila.
Dvije godine kasnije pronašao me je i predstavio se kao stranac.
„Zašto si to uradio?“
„Tvoja majka me je molila.“
„A Nikola?“
Ivana je otvorila drugo pismo.
Nikola je poslije nesreće otišao.
Kasnije se oženio Ivanom.
Ali prije odlaska ostavio je Marku jedno obećanje.
Da me čuva.